Apneja i šećerna bolest tipa 2

O važnosti poznavanja rizika od razvoja dijabetesa tipa 2, zamolili smo Božidara Perića, dr.med., spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i dijabetologije iz Poliklinike Perić – Staničić, da nam odgovori na pitanje koje je bitno za smanjenje rizika od šećerne bolesti tipa 2.

Božidar Perić, dr.med.

Koja je povezanost apneje i šećerne bolesti tipa 2?

Kvaliteta sna ima značajnu ulogu u regulaciji brojnih fizioloških funkcija, naročito onih koje se tiču metabolizma. Nedostatak sna i loša kvaliteta sna već je prepoznat kao značajan javnozdravstveni problem po znanstvenim spoznajama, ali opet ni približno osviješten u široj javnosti. Brojne studije nedvojbeno ukazuju da različiti oblici poremećaja spavanja imaju jasne poveznice sa stanjima poput prekomjerne tjelesne težine, pretilosti, šećerne bolesti, stresom i srčano-žilnim bolestima i dovode do povećane učestalosti kardiovaskularnih bolesti, danas još uvijek vodećeg uzroka prerane smrtnosti.

Povezanost između spavanja i šećerne bolesti je višestruka i obostrana. Dodatno zabrinjava činjenica da su učestalost poremećaja spavanja i šećerne bolesti u stalnom porastu. Prema procjenama gotovo 40% opće populacije spava manje od 6,5 sati, a loša kvaliteta sna prisutna je u gotovo njih 55%.

I prije manifestacije šećerne bolesti koja je multifaktorijalne etiologije, poremećaji spavanja (kvalitativno i kvantitativno) predstavljaju „okidač“ za promjene u metabolizmu poput pojave inzulinske rezistencije i vrlo često popratne prekomjerne težine i pretilosti. Osim nepovoljnih učinaka na metabolizam ugljikohidrata, poremećaji spavanja loše utječu i na kvalitetu života zbog kronične neispavanosti. Takve osobe ne kreću se dovoljno, konzumiraju kaloričnu i rafiniranu prehranu s obiljem ugljikohidrata, što sve zajedno dovodi do šećerne bolesti tipa 2.

Spavanje i općenito kvaliteta spavanja ima značajnu ulogu u regulaciji razine šećera u krvi (glikemije). Dijagnostički i terapijski pristup mora biti obostran jer i loš san nepovoljno utječe na regulaciju šećerne bolesti, a pridruženi komorbiditeti poput debljine nepovoljno utječu na disanje i općenito spavanje. Za kvalitetan terapijski pristup važno je djelovati interdisciplinarno jer u liječenju sudjeluju dijabetolozi, neurolozi, psihijatri, liječnici obiteljske medicine, a ne manje važna je i potpora neposredne okoline. S dijabetološkog stajališta neophodno je prije svega regulirati šećernu bolest. Uz promjene prehrane i uz redovitu tjelesnu aktivnost, neki od antidijabetičkih lijekova imaju dodatni poticaj redukciji tjelesne težine, poput SGLT-2 inhibitora, GLP-1 RA agonista.

Shematski prikaz patofizioloških poremećaja u šećernoj bolesti tipa 2 i djelovanje pojedinih vrsta lijekova /farmakoterapijskih skupina/

Izvor: Rahelić D, Altabas V, Bakula M, Balić S, Balint I, Bergman Marković B, i sur. Hrvatske smjernice za farmakološko liječenje šećerne bolesti tipa 2. Liječ. Vjesn. 2016;138:1-21.

 

Rastuće i vrlo nepovoljne epidemiološke brojke osoba sa šećernom bolesti i poremećajima spavanja dodatno nameće potrebu šireg preventivnog djelovanja i odgoja šire populacije. Kod nastanka kliničkih manifestacija šećerne bolesti i kod kronične nesanice, bitno je potražiti pomoć. Od kud god krenuli, ne može se pogriješiti. Zbog kompleksnosti same patologije, neophodno je prakticirati interdisciplinarni pristup, uz osnaženje preventivnih akcija.

Osim napora zdravstvenih stručnjaka, nužna je i suradnja neposredne okoline, odgojno-obrazovnih ustanova, šire društvene zajednice, kao i zdravstvenih politika.

 

Dodatne stručne savjete kako spriječiti rizike od šećerne bolesti tipa 2 možete potražit u Poliklinici Perić – Staničić u Zagrebu (https://www.poliklinika-ps.hr)